Bila je to redovna, 50+ besplatna mamografija, koju sam pobožno odrađivala svake dvije godine. Pa i te 2015. Mirno, štreberski otišla, to više što sam tri mjeseca prije, privatno, odradila ultrazvuk dojke na sistematskom.

Pet dana poslije poziv iz bolnice, suspektan nalaz, organizirali mi ultrazvuk. I onda je krenulo, od “da tu je”, i ja blentavo pitala “tko je tu?”, pozitivnog nalaza biopsije koji je potvrdio “beštiju” od 1,6 centimetara, 9-satne operacije – mastektomija lijeve dojke i rekonstrukcija vlastitim tkivom, 16 kemoterapija, i nakon toga 17 herceptina – ispričala je za Slobodnudalmaciju Renata Bačanek (59), ekonomistica kojoj će, kako sama kaže, “zloćudna beštija” promijeniti život. Nabolje.– Kad sam čula da ću izgubiti kosu, otišla sam kod frizerke, ošišala se i donirala kosu. Izabrala sam periku tjednima prije kemoterapije. Pokušavala pronaći dozu kontrole i normalnosti u tom ludilu. Živjeti najbolje kako sam znala između kemoterapija. I nakon godine i pol, nakon svega, prva kontrola: dobro je!!!!! – prisjeća se Renata, te kaže:

– Moja najveća životna škola je bio ovaj moj karcinom. Na neki čudan način, posložio mi je prioritete, vratio me onome što je bitno, maknuo toksične ljude iz života i donio nove, prekrasne. Shvatila sam da sam jača, upornija, pozitivnija i tvrdoglavija nego što sam ikad mislila. Ja, koja vječno nešto žugam protiv sistema, sada misionarski tupim svim prijateljicama da se odazovu na besplatne, preventivne mamografije i užasno me ljuti i rastuži kad vidim ostavljene pozive po haustorima. Naučila sam i to da privatno ne znači i najbolje, i da s razlogom postoje stručnjaci koji znaju “pročitati” ultrazvuk. Naučila sam potražiti stručnu psihološku pomoć, kad mi se tijelo raspadalo, kad sam sličila na izvanzemaljca i umirala od straha. Shvatila sam da, iako sam 50+, i dalje imam pravo biti sebi divna i krasna, s dvije dojke i ožiljkom koji je moja odluka i moja pobjeda.

I najvažnije od svega, naučila sam oslanjati se prvenstveno na sebe, biti ponosna na sebe jaku, pozitivnu i tvrdoglavu. Da u ludilu zvanom karcinom, mogu svojom ćelavom glavom puno više nego što sam mislila. Da bolest koju imam, kako je to lijepo rekla jedna od mojih fajterica, nisam ja. Ako ste mama, u mom slučaju samohrana, nekako vaš život uči i vaše dijete. Nas dvije smo iz svega ovoga izišle povezanije, iskrenije, bolje. Kao što sam rekla, bila je to najbolja životna škola – zaključuje optimistično Renata, sigurna da će njezino iskustvo pomoći mnogim ženama da se više posvete očuvanju vlastita zdravlja.

 

LEAVE A REPLY